Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...subota, 09.12.2006. (04:47)

Through The Never

Zaboravljanje... Je jedan savrseno normalni dio odrastanja i starenja... Ali zar ne bi bilo ljepse kad bismo se sjecali stvari koje smo radili dok smo bili mladji... Zar ne bi bilo ljepse kad ne bi zaboravljali? Naravno neke stvari ostaju i nikad se ne gube... Sjecanja na neke trenutke uvijek ostaju... Ili mozda ne? Kako mogu znati da cu se za 40 godina ja jos uvijek sjecat stvari kojih se sjecam danas, kad osjecam da sam mnogo stvari vec zaboravio... Mnogi lijepi trenutci su ostali u proslosti... Kao da ih nikad nije ni bilo... Sjecanje na osobe, na prijateljstva... Kako je lagano izgubiti kontakt sa osobama za koje si mislio da ce ti uvijek biti tu, da ces ih se uvijek sjecat, da cete se vidjet usprkos svemu... Ali ljudi zaboravljaju... Ja ne zelim zaboraviti... Zelim se sjecati lijepih stvari... Zelim se sjecati ruznih stvari... Zelim se sjecati svega... Jer je na neki nacin svaki trenutak, svaka sekunda koju sam proveo na ovom svijetu bila meni, u tom trenutku barem, vazna... Ali kako vrijeme prolazi ti trenutci gube vrijednosti i snagu koju su imali... Kada sam dosao u srednju skolu imao sam osjecaj da nikada nece zavrsiti, da cu popizditi tijekom te 4 duge godine... Ali te 3 i pol vrlo kratke godine su prosle pored mene... I sada se pitam sto ce biti nakon sto jos pola godine prodje... Prijatelji... Gdje ce oni biti sto ce raditi... Hocu li te ljude ponovno vidjeti... Kada prodje tih pola godine nista vise nece biti isto... Vjerovatno ce svako otici svojim putem... Ali koliko cu se ja dugo sjecati... Hocu li zauvijek pamtiti neke stvari... Kada budem starac, ako dozivim starost, hocu li se moci s radoscu prisjecati onih trenutaka koji mi sada znace ili su mi znacili tako mnogo... Ili cu jedostavno ostatak zivota provesti mrzeci starost i sebe... Vjerovatno... Ali ne mogu se pomiriti s tim... Niti se zelim pomiriti s tim... Protekla godina mi je vjerovatno bila najljepsa godina u zivotu... Zelim zadrzati bar onaj dio te godine kojeg se sada sjecam zauvijek u pamcenju ne zelim zaboraviti... Kako bi bilo lijepo kada bi neke stvari jednostavno trajale vjecno... Ali ne traje... Zaborav je jaci... A toga se bojim... Strah od zaborava je kod mene uvijek bio jaci nego strah od smrti...

...subota, 25.11.2006. (02:15)

The Arrival Of The Fimbul Winter

Eto buduci da sam u proslom postu iznio svoj dozivljaj nekih od najtezih trenutaka u svom zivotu u kojima sam nasao odgovore na mnoga zivotna pitanja i tajne zagrobnog zivota, te otkrio zivotne mudrosti koje su izvan dohvata cak i Dusevica u ovom ce biti govora o mojoj dragoj prijateljici, jednoj od osoba koje su obiljezili novo tisucljece, jednoj od najboljih igracica stolnog nogometa koje sam ikad upoznao no ujedno i jednoj od najlosijih igracica karata koje sam ikad upoznao, osobi pomalo hladna i nepristupacna izgleda, no ipak jako velikog i toplog srca te jednako velikih sisa, vlasnici mnogih laskavih titula i nadimaka koje se necu ni trudit nabrajat, jednoj od najvecih ikona naseg doba, dakako rijec je o jednoj, jedinoj, jedistvenoj, jednostavnoj, ali i istovremeno kompliciranoj, grandioznoj, intrigantnoj, uzbudljivoj, inteligentnoj, jednostavno neponovljivoj Neli... Uh ovo je bilo ko da najavljujem uskrsnulog Tudjmana... No salim se post nece biti o njoj... Iako me ona svaki dan tlaci da napisem novi post... Ovaj post ce biti o zivotinjama... Dakle ja imam tri macke... One su jos ok... Ne zajebavaju previse... One su inace od mog nonica... I one su vani... Mislim iako su one ok zanima kakvog su okusa... Ako u kini jedu pse mogu i ja koju macku... Imam dvije ubitacno dosadne pticurine... Papige u biti... One su bratove... Previse i preglasno se glasaju... Bile bi dobre za na tavu baciti... Nikad nisam jeo papigu pa bi volio probati... One su u kuci u krletci... Imam 5 riba... Bar mislim da ih je 5... One bi isto bile dobre za baciti na tavu... Prije su bile malene, ali sad su vec dovoljno vlike da bi ih se moglo lijepo pofrigati... One su od stare... One su vani u bazenu... Nadje su tu i par skorpiona.. Oni su isto vani iako tu i tamo udju i u kucu... Njih nebi bacio na tavu... Ne zanima me kakvog su okusa... Oni su niciji... Njih ubijamo cim ih vidimo iz ocitih razloga... Ima jos i raznih buba oko kuce... Ali mi ih se neda nabrajat... Uglavnom ono sto sam ja htio reci je da su uz ljude jedine zivotinje koje se seve iz uzitka dupini... Jedna napomena samo za grenka: Ne sevim se ni s mackama, ni s ribama, ni s papigama, ni sa skorpionima ni sa dupinima ni s tvojom starom... I ovo vrijeme me stvarno nervira.. Imam dojam da ce ovo biti duga zima...

...četvrtak, 16.11.2006. (17:11)

A matter of life and death

Samo cu jedno reci... Treseta i kifameno su zakon... I necu vise pisati postove dok sam nadrkan... Jer onda ispadaju ko ovaj prethodni, a to mi se ne svidja.. U stvari to je jako lose... Jer neki ljudi onda pomisle da imam triper... Da ne bi netko nes krivo shvatio nema... Imam samo sifilis... NOT... I da u subotu mi se deslio nesto sto mi se vec dugo nije deslio... Bojao sma se toga jako... Nisam podnosio pomisao na to... I tako sma se tog maglovitog, sudbonosnog subotnjeg jutra uputio u staru skoli na drenovi... A tamo me on cekao... U maloj prostoriji... Cekao sma ispred vrata dugo, dugo, dugo... Ljudi su me cudno gledali, ali nije me bilo briga... Razmisljao o tome sto mi se moze dogoditi... Odvagnuo sve mogucnosti i opcije... I tada sma se predomislio i krenuo nazad kuci.. No nesto me zaustavilo... I reklo mi okreni se ne moras se toga bojati... Miljuni ljudi idu tamo pa mozes i ti... Nije to nista tako strasno... You can do it... All night long... No iako sma bio svjestan da ce sve biti u redu ipak sma se bojao... Zatukao sma sebi u glavu da ce se nesto desiti... Da cu izgubiti uho... Ili tako nesto... Napokon sam polako izasao van i zapalio cigaru, malo se smirio, skulirao i napokon vratio unutra... Ovaj put sam na vratima samo na trenutak zastao, stresao se da bih odbacio sve svoje iracionalne strahove i napokon usao... Docekao me nasmijeseni covjeculjak i rekao mi da skinem naocale i sjednem na stolicu... Uglavnom da skratim pricu isao sam kod frizera i podrezao vrhove... Nisam izgubio uho i sve je u redu... Ali nece me opet tako brzo vidjeti... A ne... I uglavnom eto nisam imao pojma o cemu bh pisao pa sam se sjetio tih subotnjih patnji... Eh da i poceo sma upotrebljavati naslove pjesama kao naslove postova... A matter of life and death je pjesma sa istoimenog albuma od maidena... Inace to im je zadni.. Ae pozdrav...

...ponedjeljak, 13.11.2006. (21:37)

SON OF ODIN, THUNDER GOD, MASTER OF WAR ASATOR...

Evo proslo je punooo vremena od zadnjeg posta... Malo sam zapostavio blog... A jebga... Malo sam se ufurao bio u WoW previse, ali eto sad provodim sve manje i manje vremena igrajuci... Sto je dobro... Dakle, da se malo pohvalim... Ove godine mi ide inzvaredno dobro u skoli... Ako izuzmemo talijanski... No ali nemam ni jednu knjigu, nisam malim prstom makao za bilo sta vezano za skolu, a imam odlicne ocjene bolje nego ikad... Wuhu ko sta bi butko rekao... Iako nisam bas cesto wuhu u zadnje vrijeme... Raspolozenja mi se mjenjaju jako brzo, a raspon ide od ultar hepi sedmo nebo raspolozenja do ultra depresivnog koji je smisao zivota raspolozenja... To inace prije nije bilo bas tako, stovise jako drukcije je sve bilo nisam si jasan uopce... Ali i opcenito si u zadnje vrijeme nisam uopce jasan... Sto se jednog dobrog dijela nekih stvari tice... Znam da ce neki komentirat da konacno ulazim u pubertet ili takve stvari... Ali nije tako... A i ne znam koji mi kurac svaki dan na pamet padaju neka filozofska pitanja o prolaznosti i smislu zivota... Ali jednostavno vise ne nalazim smisao u vecini stvari... A ni u zivotu bas... Jednostavno moje samo postojanje nema smisla... Sjecam se zadacnice iz hrvatskog u prvom razredu iz koje sma dobio 4 ( Wuhu )... Tema je bila JA... Uglavnom pisao sam razne pizdarije, ali sam napisao i neke stvari koje sam mislio kao recimo da ne vidim smisao trenutno u mom zivotu, ali da cu ga sigurno s vremenom naci... E pa nisam... Jebemu mater prosle su od onda tri godine, tolko se toga promijenilo, ja sam se promijenio, ali moj je zivot u vecem rasulu nego prije... Kaos... Wuhu... Jedino sto sam valjda shvatio u ove tri godine jest da su svi ljudi govna na neki nacin... Pocevsi od mene... Neki malena, neki ogromna, ali nema iznimke... Uglavnom nisam mislio nikad ovako sto pisati na blogu, ali eto jebe mi se... Necu ni procitati sam napisao, vjerovatno je i post kaotican... Ali me boli kurac... Zaboli me akonetko nesto ne shvati... Ni ja vjerovatno ne bi... Ae uzivajte... Ili nemojte... Kako hocete...

...četvrtak, 26.10.2006. (23:29)

Kosa post

Evo da napisem nes novo i pametno u najboljoj mojoj maniri... Nda u biti pametno nece bit ali nema veze... Bar ce bit novo... Dakle ovako... Mislim da cu se osisat... Mislim stvarno mi je vise pun kurac kose... Stalno mi pada preko ociju... Kad perem kosu treba mi vise od pola sata da je operem i osusim... Krajevi mi se kovrcaju za poludit i to mi uzasno ide na zivce... Mislim ponekad ne ponekad je u redu i sve ok, al uglavnom mi se kovrca i nemogu to podnest vise... Iako mislim da se necu na nulu osisat... Mislim da cu onako ostavit malo kose... Zato da se mogu pofarbat... Vjerovatno plavo... Ali ne znam mozda bude i neka druga inovativna i svjeza boja zime... Neka bas onako zimska... Recimo zeleno... Ili cu onako neku bijelu tako da izgledam starije lol... Ili cu onako nabacit neke crvene pramenove... Tek tako malo radi promjene... Ne znam... Al mislim da cu se u plavo pofarbat... Iako cu izgledat ko Brad... Al ma u biti sta ja to govorim? Biti cu ljepsi od Brada... i Angeline... U biti bit cu ljepsi od njih dvoje zajedno... Jea biti cu bas kul... Go Denver Jeaaaa... Ali u biti mozda i pustim malo duzu kosi... Onako da opet na Harija bacam... I onda cu jos nabavit cvike kao sto ih on ima... Onake okrugle... I stapic da mogu segiju usi ocistit... Eto tako u biti zbilja sam neodlucan... Al ne znam sad kad pogledam cijeli ovaj post u biti zakljucujem da sam se preomislio... I da cu ostavit kosu na miru... Da mislim da cu tako napravit... Jedino bi zbilja mogao kupit stapic da segiju ocistim usi... Da... Necu se ja sisat dok ne budem kosom mogao guzicu brisat... Ae uzivajte..

...nedjelja, 22.10.2006. (19:26)

Post posvecen ljudima

The time has come... For me... To write... The new POST... Proslo vrijeme dosao rok evo novog posta skok na skok... Il kako vec... Dakle ovaj post posvecujem Segiju... Koji se eto malo razbio sinoc pa evo sajem mu moje najbolje zelje eto brzo ozdravi... I evo jednu pusu mu saljem... Cmok-cmok... I evo mojoj staroj takodjer cu ovaj post posvetit... Danas sam je morao naucit kako se ide na internet... Uglavnom dodje ona meni ae sad zagasi kompjuter tako da ja znam sve od pocetka... Ja reko dobro ae i zagasim ja... Dodje ona upali monitor.. Ja gledam ono wtf? koji kurac ona radi... I tako gleda ona pol minute u monitor i kaze meni sta je nestalo sruje... A ja umrao od smijeha... Poslije sam joj objasnio da treba upalit i komp a ne samo monitor... Nda... Shvatit ce ona neke stvari ... Za koju godinu... Eto njoj ne saljem pusu... I evo ovaj post cu posvetit takodjer ljudima koji su visoki metar bez zelje za rastom... Znaci evo Iva pozdrav ti saljem veliki... Uzivaj ti i sve to tako... I evo i tebi cu pusu poslat... Cmokic-cmokic... Eto jedan veliki pozdraf saljem ljudima koje ne znam... Al eto onome ko se jucer sjetio u mariscini napravit onu manestru i dijelit okolo... Znaci u biti pozdraf bikerima... Iako oni ovo nikad nece procitat al nema veze moram ih spomenut zbog one manestre... Iako im necu slat puse... Brrrrr neee... Nikako... I uglavnom evo alkohol 120 su jucer svirali u palahu cuo sam samo fear of the dark i sasvim pristojno je to bilo... I psihodelije su bili ... Psihodelicni ... Uglavnom i oni su dobro odsvirali... Eto saljem puse pudlici i naravno maletu... Mikulicicu necu... Zbog raine... Nda... Uglavnom zakljucio sam da je ovo ful glup post al bas totalno jadan al eto... danas nisam bas ni puno napisao nemam posebnu neku inspiraciju al mi bas doslo da napisem jedan post posvecen ljudima koje su obiljezili jucerasnji dan pa eto tako... Zuj-zuj-zuj... Hehehe bas mi je humanisticki naslov... Smrt svima.. Uzivajte...

...srijeda, 18.10.2006. (17:15)

Pain for pleasure + edit

Evo novi dizajn is here!!!!!!!!!! jejeje... Hvala Kosovicu naravno na velikom trudu ulozenom u radjenje mog dizajna... Uvjeren sam da je to radio sa srcem... Treba jos neke detalje tipa par cvijetica dodat naravno ne moze moj blog biti bez cvijeca mislim to zbilja ne bi bilo u redu... Ali to ce doc za par dana... I usprkos ovom sta pise gore nemojte me mrzit bas jako... Ipak ja vas sve jako volim... Jer u mom srdascu ima mijesta za sve vas koji ste mi tako super i kul i ne znam sta bi jos napisao trenutno sam u suzama jer evo sam sam sebe dirnuo svojim postom... No al naravno to sam ja pa ove moje iskrene rijeci koje dolaze direktno s dna mojeg crnog srca moraju vas sve dirnuti... Osim onog pedera Tomija nadam se da moje rijeci nece dirnut nista njegovo nedao bog evo on me slobodno moze mrzit... A sto se vas ostalih mojih vjernih citaca tice zelim vam porucit kako mi zbilja vasa podrska sto se ovog bloga tice mnogo znaci, jako mnogo... Dirnut sam duboko... Jako duboko... Broj vasih komentara na prosla dva posta mi je doista razgalio srce... Eto tolko ovaj post je trebao bit posvecen mojem dizajnu, ali eto nakraju sam malo ubacio srca, malo vjernih citatelja i malo (iako je i to previse) pedera... And thats the way the cookie crumbles...
Eh da i za kraj zbilja ne zelim stavljati tu neke lyricse i to u postove... Ali evo samo nes... Posljednji dio iz jedne pjesme... Koja se inace zove Litanije Satani....

MOLITVA
Slava ti, Satano, na visinama
Neba, gdje vladase, i u dubinama
Pakla, gdje svladan ti lik u sutnji sanja!
Daj, da jednog dana pod Stablom Saznanja
Do tebe pocinem, kad ce ti nad glavom
Grane saviti Hram svojom silnom slavom!

Nisam sotonist... Zbilja nisam... Al ovo je inace napisao Charles Baudelaire 1868. godine... A covjek koji je ovo napisao prije 138 godina zasluzuje da ga spomenem... Smrt svima... I uzivajte...

Edit:
Samo da dodam koso je dodao cvijetic i naslov... tako da je dizajn gotov... svaka cast koso odlicno je... car si.. ae uzivajte svi...

...subota, 14.10.2006. (23:47)

Pomalo politicki post

Eto upravo sam se vratio sa izleta ae tocnije iz ceske al nema veze... Izlet je bio ful zakon... Isli smo u selo... Krasno... Ja obozavam sela... Mislim najljepsi trenutci ovog ljeta su mi bili oni kada sam bio isao u Krkovic (selo) jer moram ic malo babu vidjet... Zbilja nista ne moze zamijenit taj miris kravlje balege u rano jutro... I onih usranih svinja koje smrde gore od Alanovih nogu na maturalnom ( a i opcenito ne samo na maturalnom)... Uglavnom horor... Sad cu malo o politici... Isli smo gledat tesline izume... Jednako krasno... Covjek je bio najveci srbin 15 godina za nasu vladu, a sad je odjednom nacionalni heroj... Glupa politika... Eto tolko o politici... Al ae Grenko nas je castio... Pa je to bilo ok... I ne znam kojom bozjom miloscu ovaj put s nama nije isla VELIKA Natasa... Za slucaj da netko ne zna ko je ona Natasica nam je bila vodic na maturalnom ( o kojem ce biti koja rijec u biti jedna rijec u nekom drugom postu) i jos par izleta... Jedino sto morate znati o njoj je da je GOLEMA, stovise GIGANTSKA... a proporcionalno velicini i DOSADNA... I da ima sise na ledjima i brkove ko file kad se ne obrije mjesec dana... Al zato su s nama isla 4 profesora: draga razrednica postovana profesorica Paskvan, Cvijele car, Hercegica i mala iz geografije Anita mislim da se zove koju nitko nije zvao al se jednostavno dosetala na deltu i ubola nam se... O tome di bi nju puno ljudi ubadalo necu sad... Uglavnom ubio mi je danasnji dan svaku volju za bilo cim... Tako da ovaj post nije tolko dubokouman ko prethodni... smrt svima... i uzivajte...

...utorak, 10.10.2006. (23:33)

Dubokouman post

Ovih dana sam se potpuno i totalno promijenio... Dozivio sam preobrazaj, metamorfozu kako god hocete... Bilo je to kao grom iz vedra neba, kao bozja ruka koja me dotakla i promijenila cjelokupno vidjenje dotadasnjeg svijeta... Sada svijet gledam potpuno drukcijim ocima... Ne znam mozda je za to kriv profesor iz vjeronauka no mislim da on nije toliko... Koliko je to bila volja nekog iznad mene, nekog viseg bica... Koliko sma se puta pitao zasto je moj zivot tako isprazan zasto nema radosti u njemu zasto,zasto,zasto... Toliko zasto a toliko malo, u biti nijedan zato... Sada vidim toliko radosti u svijetu opajam se jednostavnim prizorima poput lisca na cesti, moje vlastite skole ili kakice od psa na trotovaru... Eto zelim ovo podijelit s vama prijetelji da se radujete i opajate zivotom zajedno samnom... peace...
Naravno samo se zajebavam i trenutno se divim svojoj sposobnosti da naserem puno toga u 5 minuta... mogao bi ja jos al neda mi se... smrt svima... i uzivajte...

P.S: da me ne bi netko krivo shvatio ovaj post nije parodija na profesora iz vjeronauka...

...ponedjeljak, 09.10.2006. (23:38)

Post

Juhu imam blog... kako zakon... postovi ce valjda usljedit uskoro... vrlo dubokoumni naravno... uzivajte...
PS: eh da i da ne bih zaboravio moj najdrazi profesor iz povjesti (Dusko, ko drugi) me danas izbacio jer sam izvadio tehnicku iz dzepa...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyrighted Cvjetic © || Designed by hunt32.